Turska je država koja se nalazi u istočnom dijelu Europe i Azije. Ima populaciju od oko 84 milijun ljudi, što je čini 19. najnaseljenijom zemljom na svijetu. Turska je fascinantna destinacija za mnoge turiste zbog svoje bogate kulture, povijesti i prekrasnih krajolika.
To je zemlja u kojoj istok susreće zapad, gdje možete pronaći najstariji grad na svijetu i najmoderniju metropolu. Turska nudi širok raspon geografskih značajki uključujući planine, rijeke, jezera, primorska ljetovališta i još mnogo toga. Najbolje vrijeme za posjet Turskoj je između travnja i listopada kada su temperature umjerene i nema kišnih dana. Krenite s nama na putovanje kroz Ankaru, Istanbul, Kapadokiju i naučite sve o odličnoj turskoj kavi i gastronomiji.
Glavni grad Turske
Ankara je glavni i najveći grad Turske. Ima oko 5,6 milijuna stanovnika i drugi je grad po broju stanovnika u zemlji. Ankara se nalazi između dvije velike rijeke, a to su Çankırı i Kızılırmak. Klima Ankare je blaga, s mješavinom mediteranskih i kontinentalnih utjecaja i vrlo je zelen grad.
Ankara je jedan od najstarijih gradova na Bliskom istoku koji je naseljen od davnina. Do 10. stoljeća prije Krista bila je hetitsko naselje zvano Ankuraš koje se pojavilo kao važno središte tijekom brončanog doba. Grad je postao glavno političko središte hetitskog cara Suppiluliume I.
U blizini današnjeg centra grada nalaze se velike palače okružene obrambenim zidinama. Jedno od najpoznatijih antičkih nalazišta u gradu je hetitski İmaret. Ostaci ovog proboja zaštitnog zida okružuju brdo na kojem je kasnije podignut dvorac Ankara. Dvorac i njegove zidine iskopao je profesor Tahsin Özgüç od 1937. godine i sada se može posjetiti kao muzej na otvorenom.
Ankara je danas drugi najveći industrijski grad u Turskoj nakon Istanbula. Dobro su razvijene tvornice vina i piva, brašna, šećera, tjestenine, kolača, mlijeka, cementa, građevinskog materijala i traktora. Industrija usluga i turizma se ubrzano razvija.
Ankara je glavno čvorište turske cestovne mreže. Glavni grad Turske se nalazi na glavnoj željezničkoj pruzi istok-zapad koja prolazi kroz Anadoliju. Zračna luka Esenboğa, na sjeveroistoku, nudi međunarodne usluge. Stanovnici koji žive u Ankari uživaju u kontinentalnoj klimi s vrućim, suhim ljetima praćenim hladnim, snježnim zimama i prosječnom godišnjom temperaturom od 12°C.
Istanbul – grad na dva kontinenta
Istanbul je najnaseljeniji grad u Turskoj i gospodarsko, kulturno i umjetničko središte zemlje. Smješten s obje strane Bospora, Istanbul povezuje Aziju i Europu, čineći ga jedinstvenim spojem starog i novog. Stanovništvo Istanbula procjenjuje se na oko 15 milijuna ljudi, što ga čini i najvećim gradom u Europi.
Moderni grad osnovan je u bizantsko i osmansko doba kao glavni grad Istočnog rimskog, a potom i Osmanskog Carstva. Stari grad Istanbul nalazi se na jednom od pet brežuljaka (Osmanli Kilise), koji su sada okruženi s četiri različita kvarta (Fatih, Eyup, Eminönü i Beyazit) i peti, okrug Fındıklı na vrhu brda. Stari grad je još uvijek prepun palača, džamija i drugih znamenitosti iz otomanskog doba.
Međutim, najznačajniji orijentir u starom gradu, strogo gledano, nije zgrada, već povijesni naziv: Aja Sofija – crkva”Svete mudrosti”. Aja Sofija je jedna od najpoznatijih znamenitosti Istanbula. Prvotno ju je kao pravoslavnu crkvu sagradio car Justinijan I. 537. godine, ali je postala džamija 1453. nakon osmanskog osvajanja Konstantinopola. Danas je to muzej i još uvijek jedna od glavnih turističkih atrakcija Istanbula.
Plava džamija je također još jedna popularna turistička atrakcija u Istanbulu. Zgrada je sagrađena između 1609. i 1616. godine po naredbi sultana Ahmeda IV. Njegov veliki projekt bio je stvoriti novu prijestolnicu za Istanbul koja bi nadmašila veličinu europskih gradova poput Pariza i Beča.
Palača Topkapi jedna je od najreprezentativnijih građevina u Istanbulu. Bila je glavna rezidencija sultana Osmanskog Carstva i sjedište njihove vlade od 1465. do 1853. godine kada je sultan Abdulmecid odlučio preseliti svoju rezidenciju u palaču Dolmabahçe, dvorsku palaču na zapadu. Palača Topkapi ima više od 700.000 četvornih metara raspoređenih na nekoliko zgrada smještenih oko četiri prekrasna dvorišta kojima se pristupa kroz velike portale.
Veliki Bazar jedno je od najvećih i najstarijih tržnica na svijetu, te jedno od najboljih mjesta za kupovinu i razgledanje u Istanbulu. Ova tržnica ima više od 58 ulica i 4000 trgovina. Zanimanje koje izaziva i kod turista i kod Turaka znači da ovo mjesto dnevno primi između 300.000 i 500.000 posjetitelja. Smješten u Eminönüu, vrlo blizu mosta Galata, Bazar začina ili Egipatski bazar još je jedno od najstarijih i najvažnijih tržnica koje možete vidjeti u Istanbulu.
Ovdje možete kupiti, prije svega, tipične proizvode poput začina, slatkiša ili orašastih plodova, po pristupačnijoj cijeni nego na Velikom Bazaru. Ime Egipatskog bazara potječe iz vremena kada je Istanbul bio kraj Puta svile i distribucijski centar za cijelu Europu. Iako je manje poznat od Velikog Bazara, Bazar začina će vas zadiviti.. Po ulasku naići ćete na eksploziju mirisa i boja, užitak za osjetila.
Istanbul je veliko međunarodno prometno čvorište, rangirano kao alfa svjetski grad od strane Globalizacije i Svjetske mreže za istraživanje gradova. Otprilike 97 posto turske trgovine ostvaruje se s drugim zemljama, a 80 posto izvoza u Europu. Istanbul je također vodeći ulaz za uvoz Turske, kao i njen najvažniji trgovinski partner. Grad-regija Istanbul ima BDP od više od 340 milijardi dolara, što ga čini 48. najvećim gradskim gospodarstvom u svijetu i komercijalnim i industrijskim središtem zemlje.
Kapadokija
Kapadokija je regija u središnjoj Anadoliji koja nudi neke od najljepših krajolika u zemlji. Područje Kapadokije nalazi se u središnjem dijelu Turske, oko 200 kilometara od Ankare. Planine i doline nude spektakularan pogled za putnike koji su voljni istražiti ovaj skriveni dragulj. Kapadokija ima četiri godišnja doba, s blagim zimama i vrućim ljetima. Zimi temperature mogu pasti do -5°C, dok ljeti mogu doseći i do 45°C. Regija je poznata po brojnim termalnim izvorima, od kojih se većina koristi za kupanje od davnina.
U Kapadokiji postoji nekoliko vrsta kupki koje mogu izliječiti bolesti, točnije; Kupke “Hacivat”, kupke “Suleymaniye cami” i kupke “Gülengöz cami”. Hacivat kupku, za koju se danas zna da liječi astmu, izvorno je koristila rimska vojska na ovim prostorima. Još jedna fontana ljekovite vode je fontana Gülengöz koja se spominje u tisuću godina staroj pjesmi.
Kapadokya nije samo regija, ona je i turska pokrajina u sjevernom središnjem dijelu Turske. Graniči s Armenijom, Gruzijom i Iranom. Najbolja mjesta za posjetiti u Kapadokiji ovisit će o tome što tražite. Ako tražite mjesto koje je spokojno i ima neku od najljepših priroda, onda se uputite u drevni grad Efez. Jedan je od najbolje očuvanih antičkih gradova na svijetu. Ako tražite mjesto s najboljom hranom, onda idite u Gaziantep, koji je dom brojnih restorana koji poslužuju autentičnu tursku kuhinju. Ako želite mjesto s puno povijesti i kulture, onda idite u Antalyu i posjetite neke od njezinih muzeja.
Turska gastronomija
Turska kuhinja je poznata po svojoj bogatoj raznolikosti i veličanstvenoj kombinaciji začina i aromatičnog bilja.. Na nju su utjecale različite kulture koje su prošle kroz Anadoliju, a zauzvrat je utjecala na kuhinju mnogih zemalja Europe, Azije i Afrike. Turska kuhinja ne samo da je izrazito privlačna izgledom, već ima i široku paletu sastojaka koji omogućuju beskrajne varijacije u pripremi i okusu jela.
Meze su predjela tipične turske hrane: jela od raznih salata, kiselih krastavaca, pečenog povrća (kao što su patlidžani ili paprike) začinjeno ukusnim umacima, kao i ražnjići od pilećeg i janjećeg mesa i orašastih plodova.
Među najreprezentativnijim jelima tipične turske hrane izdvaja se baklava. Dolaze u različitim oblicima i veličinama, ali uvijek s istom podlogom: hrskavo tijesto punjeno orasima, pistacijama i bademima okupano u puno meda.
Od svih tipičnih turskih jela, bez sumnje döner kebab je najpoznatije jelo. Pripravak od mesa (najčešće janjetine ili piletine), koji se peče na vatri, nareže se na tanke ploške i servira u kruhu, uz povrće ili zelenu salatu te umake na bazi rajčice i jogurta.
U mnogim restoranima u zemlji prodaju se lahmacun kao “turska pizza”. Ovo jelo tipične turske hrane prilično je slično onom talijanskom receptu, ali s bitnim razlikama. Prvi je da nema mozzarelle ili sira. Drugi je da se mljeveno meso kojim se prekriva tijesto peče s lukom, peršinom, paprikom i svim vrstama začina.
Kad u Turskoj poželite pojesti nešto punjeno, naručite dolmu. Mini punjene sarmice pripremaju se na lišću vinove loze, a puni se kuhanom rižom, mesom i začinima. Burek je neizostavno jelo, a tijesto se puni turskim bijelim sirom ili fetom, mljevenim mesom ili povrćem poput špinata.
Menemen je interpretacija tipične kajgane koja se jedu za doručak u mnogim dijelovima svijeta. U ovom slučaju uz jaja idu sitni komadići povrća: rajčica, luk i paprika. Dok šetate Turskom primijetit ćete mobilne kioske gdje e prodaje pilav. Pilav su zapravo različite recepture za rižu. Mnogi od njih imaju orijentalni utjecaj, a svaki recept je poseban što znači da riža nikada nije dosadna i bezukusna.
Manti je jedno je od jela turske hrane orijentalnog porijekla. Zapravo, Turska ga dijeli s mnogim drugim zemljama srednje Azije, poput Armenije, Uzbekistana i Kazahstana. Riječ je o tjestenini punjenoj janjećim mesom, okupanoj u bogatom jogurtnom umaku začinjenom lukom i raznim začinima. Köfte su mesne okruglice, obično goveđe ili janjeće, s lukom i, naravno, začinjene mirisnim začinima. Obično se peku na peći na drva.
‘Pide’ je slična pizzi, ali manja i duža, na koju se stavlja niz sastojaka i potom stavlja u peć. Na nekim mjestima, poput područja Crnog mora, sastojci se stavljaju unutra kao pita. Neke pide opcije imaju mljeveno meso te sir. Ali u varijanti koja se zove ‘yagli’, pide se prvo namaže maslacem, odozgo se doda jaje, pa ide u pećnicu.
Ako ste ljubitelj slatkog i gastronomske radoznalosti, svidjet će vam se lökum, vrsta slatkiša koji je poznat i kao ratluk. Ovi kompaktni žele zalogaji sadrže suho voće (pistacije, orasi, lješnjaci) i prekriveni su šećerom ili kokosom. Estetski su vrlo lijepi s obzirom na kontrast boja i tekstura. Obično vam ih stave kada naručite kavu, ali ih je moguće kupiti i u supermarketima i uličnim štandovima. Preporučljivo je osigurati da su noviji i da zadovoljavaju higijenske standarde. U nekim slastičarnicama ih prodaju u kutijama, poput onih od čokolade, pa mogu biti odličan gastro suvenir.
Turska kava – povijest i priprema
Turska kava može biti vrlo egzotična za one koji je nikada prije nisu probali, ali istina je da se ovakva metoda pripreme kave provodi u većini zemalja Bliskog istoka i diljem Balkana. Za pripremu turske kave trebat će vam džezva, mjedena posuda s ručkom, u kojoj ćete kuhati kavu. U ovoj maloj posudi kave se pripremaju jedna po jedna. Također, pazite da kava koju ćete upotrijebiti bude dobro mljevena, odnosno da se radi o ekstra finoj mljevenoj kavi teksture slične brašnu. Za pripremu dobre turske kave koristi se mljevena Arabica kava.
Prvo što treba učiniti je izmjeriti vodu šalicom koju ćete kasnije koristiti za ispijanje kave – po jednu šalicu za svaku tursku kavu – i uliti je u džezvu, uz ravnu žlicu dobro mljevene kave. Džezvu stavite na srednju vatru da prokuha pa dodajte šećer po ukusu. U trenutku kada se čini da će voda s kavom u džezvi zakuhati, maknite je s vatre i dobivenu pjenu rasporedite po različitim šalicama. Zatim džezvu vratite na laganu vatru da ponovno prokuha. Prije posluživanja turske kave, dodajte žlicu vrlo hladne vode u šalice da se talog slegne na dno. Zatim možete uliti kavu iz džezve u šalicu.
