Ljepota prirode u kombinaciji sa sjevernom svjetlošću neponovljiva je čarolija koju treba doživjeti barem jednom u životu. Aurora borealis, također poznata kao sjeverno svjetlo, prirodni je fenomen koji se pojavljuje kada sunčevi vjetrovi stupe u interakciju sa Zemljinim magnetskim poljem.
Sjeverno svjetlo vidljivo je gotovo svake noći u godini u nekim dijelovima Aljaske, Kanade i Skandinavije. Najspektakularniji je ga promatrate tijekom jeseni i zime, jer tada njegova ljepota i sve nijanse najviše dolaze do izražaja. Izabrali smo nekoliko svjetskih destinacija na kojima možete uživati u ovom prirodnom fenomenu.
Island
Osim što se radi o zemlji iznimnih prirodnih ljepota, Island i sjeverna svjetlost su pravi praznik za oči. Mogućnost da promatrate auroru borealis postoji tijekom cijele godine, no nema nikakve garancije za to. Zato je najbolje kofere pakirati između jeseni i zime kad su noći duge. Veličanstveni ples na nebu je najbolje vidjeti od šest sati navečer do četiri sata ujutro.
Kanada
Kanada je zemlja koja nudi pregršt prirodne ljepote, među kojima je i uživanje u sjevernoj svijetlosti. Kanadsko nebo je obojeno u najljepše boje koje možete zamisliti, od crvene do plave i ljubičaste s tonovima koji će vas gotovo zaslijepiti svojim kombinacijama. U Kanadi možete uživati u sjevernoj svjetlosti čak četiri mjeseca pa je najbolje planirati putovanje tijekom jeseni i zime. Iznimka je i rano proljeće, no kako bi bili sigurni da neće propustiti ovaj čarobni ples na nebu; dođite u Kanadu kada su noći duže i tamnije.
Aljaska
Aljaska je jedna od najboljih mjesta na svijetu za uživanje u aurori borealis. Duge i hladne zime u kombinaciji s predivnom svjetlošću primamljiva su za sve ljubitelje prirodnih ljepota. Ipak, treba imati na umu da se svjetlost najbolje vidi tijekom mjeseca studenog i siječnja. Preporuka je i da putovanje rezervirate da sjever ili samo središte Aljaske gdje će aurora borealis doći do svog najšarenijeg izdanja.
Laponija
Laponija je čarobno mjesto za promatranje aurore borealis. Polarna svjetlost na ovim prostorima poznata je i kao Sjeverno svjetlo, a šanse da ćete ju vidjeti su vrlo velike, jer tvrde da se pojavljuje tijekom 200-tinjak noći tijekom godine. Računajte da je nabolje od kraja rujna do kraja veljače. Ako želite biti sigurni da ćete ju vidjeti, idite što bliže sjeveru. Tri najpoznatija mjesta na koja turisti odlaze u potrazi za spektakularnoj predstavu s Inari, Saariselkä i Kilpisjärvi.
Norveška
Norveška je odlična destinacija za promatranje sjevernog svjetla i lokalno stanovništvo tvrdi da ga je moguće vidjeti s bilo kojeg mjesta u zemlji. Kako bi ipak bili sigurni da ćete u nebeskoj predstavi doista uživati, najbolje je da idete na sam sjever Norveške, u blizinu Tromsa. Najbolji mjeseci za putovanje i “hvatanje” aurore borealis su listopad, veljača i ožujak, a ne zaboravite niti na proljetni i jesenski ekvinocij: 21. rujan i 21. ožujak.
Sibir
Sibir je jedno od najljepših odredišta na kojem možete uživati u sjevernoj svjetlosti. Iznenađujući i čarobni prizor koji su brojni ljudi doživjeli na ovom mjestu, nezaboravno je iskustvo koje mnogi uspoređuju s nekom bajkom koju želite iznova gledati. Kako se radi o mjestu gdje su temperature iznimno niske, dobro se opremite za odlazak u promatranje ovog fenomena.
Aurora borealis zanimljivosti
1. Možete ih pronaći na pećinskim slikama
Pretpostavlja se da bi najraniji prikaz sjevernog svjetla mogao biti na kromanjonskim pećinskim slikama, koje datiraju oko 30.000 godina pr. Kr., a koje ukrašavaju kantabrijske špilje na UNESCO-vom popisu svjetske baštine u sjevernoj Španjolskoj.
2. Možete ih vidjeti čak iz svemira
Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji ponekad će proći kroz polarnu svjetlost dok su u orbiti. Dok se većina prikaza sjevernog svjetla pojavljuje između 88 i 128 kilometara iznad Zemljine površine, može doseći i do 917 kilometara u svemir. Međunarodna svemirska postaja kruži na visini od 407 kilometara.
3. Finska riječ za sjeverno svjetlo
Finska riječ za sjeverno svjetlo je revontulet — što se može prevesti kao “vatrena lisica”. Ovo dolazi iz drevnog folklora: Finci su vjerovali da polarnu svjetlost uzrokuje lisica koja maše repom i šalje snijeg u nebo.
4. Imaju staronordijsko ime
Staronordijska riječ za auroru borealis je nororljos, ili ‘sjeverna svjetlost’, kako se koristi u Konungs Skuggsja.
5. Visoka solarna aktivnost znači spektakularne prikaze
Razdoblja visoke aktivnosti sunčevih pjega dovode do zadivljujućih vizualnih prikaza sjevernog svjetla. Solarni ciklus, koji u prosjeku traje oko 11 godina, promatra se stoljećima. Najnoviji solarni maksimum — što je rezultiralo većom solarnom aktivnošću i stoga posebno spektakularnim pojavama sjevernog svjetla — bio je 2014. godine.
6. Mogu biti prilično ometajući
Sunčeva baklja koja je stvorila solarnu oluju 1859. godine bila je takve veličine da je sjeverno svjetlo bilo vidljivo čak na jugu do Meksika, Kube i Havaja. Telegrafski sustavi diljem Europe i Sjeverne Amerike su otkazali, a telegrafski operateri su prijavili da su primili strujne udare. Slična oluja koja danas pogađa Zemlju potencijalno bi mogla uzrokovati masovne poremećaje globalnih komunikacijskih sustava. Smatralo se da je solarna oluja iz 2012. godine bila usporedive veličine, ali je solarni vjetar iz nje promašio Zemlju.
7. Ne biste im trebali zviždati
Narod Sami je autohton u Norveškoj, Švedskoj, sjevernoj Finskoj i sjeverozapadnoj regiji Rusije poznatoj kao Murmanska oblast. Oni vjeruju da polarna svjetlost potječe iz duša njihovih mrtvih predaka i prema njima se mora postupati s neizmjernim poštovanjem. Boje se da bi zviždanje u njihovoj prisutnosti moglo dovesti do toga da zviždač bude odveden duhom.
8. Oni su ‘zora sjevera’
Francuski filozof Pierre Gassendi (1592.-1655.) upotrijebio je izraz aurora borealis (što znači “zora sjevera”) 1621. godine, nakon spektakularne svjetlosne predstave u Parizu. “Sjaj je na sjevernom dijelu neba doista bio izvanredan,” napisao je, “tako da je satima imitirao najjasniju zoru.” Opisao je paru koja se projicirala do Pola, “vrlo tanku i vrlo bijelu paru izbačenu tako brzim pokretom da je nalikovala munji”.
9. Zovu ih i drevne vojske na nebu
Sjeverno svjetlo spominje se u Analima Saint Bertina — skupu povijesnih izvještaja koji su pronađeni u opatiji Saint Bertin u sjevernoj Francuskoj. Oni govore o vojskama na noćnom nebu 859. godine, kada je “sjaj kao danju neprekinuto sjao od istoka do sjevera”.
10. Polarna svjetla znak su sreće
Ribarske zajednice u Skandinaviji nekoć su vjerovale da je polarna svjetlost uzrokovana svjetlom koje se odbija od velikog jata haringi u oceanu. Zvali su to sillblixt – ili “bljesak haringe” – i vidjeli su to kao znak sreće.
11. Imaju rođaka s juga
Na južnoj hemisferi, aurora australis, također poznata kao “južna svjetla”, nudi prikaze koji su jednako zapanjujući i jednako vrijedni mjesta na vašem popisu mjesta koja želite posjetiti.
12. Ne izgledaju nimalo kao na fotografijama
Polarna svjetlost u stvarnom životu obično izgleda vrlo različito od šarenih fotografija koje vidimo. To je zato što ljudsko oko nije dobro u otkrivanju boja noću. U pravilu ćete vidjeti nijanse sive, a ako imate sreće i nešto zelene, jer je zelena boja koju oko najlakše prepoznaje. Zbog toga je na putovanje tako važno ponijeti dobar fotoaparat.
Oni su mnogo osjetljiviji od ljudskog oka i, koristeći duge ekspozicije, mogu uhvatiti boje i detalje koje nećete vidjeti golim okom. Što se tiče fotografija i onoga što vidimo u stvarnom životu, zelena je glavna boja koju povezujemo na polarnim svjetlima. Većina solarnih čestica sudara se s našom atmosferom na visini od oko 96 do 241 kilometara i upravo ovdje kisik uzrokuje pojavu zelene aurore.
13. Uzrokuje ih solarni vjetar
Polarna svjetlost prirodni je fenomen koji se događa kada solarni vjetar dođe u kontakt sa Zemljinim magnetskim poljem. (Solarni vjetar golema je struja električki nabijene plazme koja je izbačena s površine Sunca i koja je pobjegla gravitaciji, putujući brzinom od pet milijuna milja na sat i treba joj 18 sati da stigne do Zemlje.)
Električni nabijene čestice koje su nošene cijelim putem od Sunca usmjeravaju se prema magnetskim polovima gdje se sudaraju s elementima u gornjoj atmosferi: kisikom, vodikom i dušikom. Upravo taj sudar oslobađa svjetlosnu energiju koja stvara polarnu svjetlost. Najspektakularnije svjetlosne predstave uzrokuju snažni solarni vjetrovi koje stvara solarna oluja — masovno izbacivanje plazme putem solarnih baklji.
Električni nabijena plazma uglavnom se sastoji od elektrona i protona koji su gurnuti prema van iz središta Sunca. Ima svoje solarno magnetsko polje koje nosi kroz svemir.
14. Ne bi postojala bez oba pola
Magnetsko polje je nevidljivi štit oko Zemlje koji stvaraju magnetske sile koje teku od Južnog pola prema Sjevernom; štiti planet od sunčevog vjetra sprječavajući ga da izravno udari. Polje skreće solarni vjetar, ali kako se magnetsko polje vjetra susreće s magnetskim poljem na tamnoj strani Zemlje, polja se spajaju i neke od nabijenih čestica vraćaju se natrag prema polovima gdje se susreću s gornjom atmosferom. Ovo usmjeravanje događa se prema sjevernom i južnom polu, stvarajući i sjeverno i južno svjetlo.
15. Atomi i čestice miješaju boje
Kada nabijene čestice uđu u gornji sloj Zemljine atmosfere, one dolaze u kontakt s tamošnjim plinovima, posebno s kisikom, vodikom i dušikom. Dok udaraju u atome ovih plinovitih elemenata, oni ih pobuđuju, a dok se smiruju, oslobađaju svjetlost. Zelena boja aurore dolazi od sudara nabijenih čestica s atomima kisika, crvena od kisika i dušika, a ljubičasto-ružičasta i plava od dušika.
16. Možete ih vidjeti jer su tako visoko
Polarna svjetlost mnogo je viša od GPS satelita (oko 19 kilometara), špijunskih zrakoplova (oko 20 kilometara), ozonskog omotača (oko devet do 32 kilometara) i satelita u visokoj Zemljinoj orbiti (35 kilometara). To je zato što su sjeverna svjetla tako visoko da se mogu vidjeti s udaljenosti od nekoliko stotina milja.
