Martinje je jedan od rijetkih blagdana u našem kalendaru koji se slavi gotovo isključivo vani, među bačvama, u kleti ili za dugim stolom pod orahom. Pada 11. studenoga i označava trenutak kada mlado vino službeno prestaje biti mošt. Iza tog običaja stoji nekoliko stoljeća vinogradarske tradicije, ali i jedna od najveselijih društvenih prilika u kasnoj jeseni.
Za mnoge kontinentalne krajeve to je vrhunac turističke sezone, dan kada se ceste prema vinogorjima napune automobilima. Ako ove godine planirate izlet, dobro je unaprijed znati kako sve to funkcionira.
Što je Martinje i zašto se slavi 11. studenoga?
Martinje je blagdan svetog Martina Tourskog, biskupa iz četvrtog stoljeća čiji je spomendan u katoličkom kalendaru upisan na 11. studenoga. Najpoznatija legenda o njemu govori o mladom rimskom vojniku koji je svoj plašt prerezao mačem i pola dao promrzlom prosjaku. Iz te priče o darežljivosti izrasla je figura sveca zaštitnika siromaha, vojnika, ali i vinogradara. Kako se njegov spomendan poklopio s razdobljem kada mladi mošt završava burno vrenje, veza s vinom nametnula se sama od sebe. Tako je nastao običaj koji danas poznajemo pod imenom Martinovo ili Martinje.
Datum nije slučajan ni s praktične strane. Sredinom studenoga završava težak dio vinogradarske godine: berba je iza nas, vrenje se smirilo, a podrumi su puni. To je bio i tradicionalni kraj poljoprivredne godine, dan kada su se isplaćivali sluge, obnavljali zakupi i sklapali novi dogovori.
U mnogim krajevima Srednje Europe od Bavarske i Austrije do Slovenije, Mađarske i Hrvatske na isti se dan slavi vrlo slična svečanost. Zbog toga taj dan ima onaj rijedak spoj crkvenog blagdana, seoske svečanosti i turističke manifestacije.
Kako izgleda krštenje mošta i odakle taj običaj?
Središnji ritual dana je krštenje mošta, obred u kojem mošt simbolički postaje mlado vino. Ceremoniju vodi takozvani vinski biskup, obično ugledni vinogradar ili poznati mještanin odjeven u improviziranu biskupsku odoru s mitrom i štapom. On čita duhovitu presudu na starinskom jeziku u kojoj mošt optužuje da je mutan, kiseo i sklon nepodopštinama, a zatim ga oslobađa grijeha i daje mu ime. Kum ili kuma vina prilaze bačvi, mošt se poškropi, posoli i začini, i uz pjesmu proglasi krštenim. Sve to prati veselo negodovanje publike, jer je poanta obreda upravo u tome da bude smiješan.
Uz sam obred obično ide i mali program koji se ponavlja iz godine u godinu. Tamburaši ili klapa zapjevaju nekoliko starih vinogradarskih pjesama, netko od domaćina ispriča kako je prošla berba, a gosti dobiju prvu čašu na kušanje. U nekim mjestima biraju se i vinski kum i kuma iz redova publike, što je uvijek povod za smijeh. Djeca u pravilu imaju svoj dio programa s moštom i kolačima, pa je atmosfera obiteljska, a ne isključivo vinska. Cijela ceremonija rijetko traje dulje od pola sata i nakon nje se prelazi na ručak.
Iako izgleda kao parodija, obred ima ozbiljnu pozadinu. Za vinogradare je to bio trenutak u kojem se prvi put javno ocjenjivalo koliko je godina bila dobra i kakvo vino ide na tržište. Prvi gutljaj u društvu bio je neka vrsta jamstva kvalitete, jer se pred susjedima nije moglo lagati. S vremenom se sve to pretvorilo u priredbu za goste, ali osnovna ideja ostala je ista: zajedno kušati ono što je zemlja te godine dala. Zato je krštenje mošta i dalje najbolji način da se u sat vremena nauči više o kraju nego iz bilo kojeg vodiča.
6 savjeta za izlet za Martinje u vinske krajeve
Takav izlet razlikuje se od običnog vikend putovanja jer je riječ o jednom danu u godini kada su svi na istom mjestu u isto vrijeme. Uz malo planiranja razlika između ugodnog i naporog dana je golema.
1) Rezervirajte najmanje dva do tri tjedna ranije
Popularne kuće, kleti i seoska domaćinstva u vinogorjima popune se puno prije samog blagdana. Ako ciljate na poznato ime u Zagorju, Međimurju, na Plešivici ili u Slavoniji, rezervacija početkom studenoga često je već prekasna. Nazovite izravno umjesto da šaljete poruke, jer manja domaćinstva rijetko provjeravaju internetske upite svaki dan. Pitajte odmah i je li program fiksni meni ili se naručuje s karte.
2) Provjerite pada li program na sam blagdan ili na vikend
Mnoga mjesta glavni program ne rade 11. studenoga nego prvog vikenda oko tog datuma. Neki krajevi organiziraju cijeli niz događanja kroz dva ili tri tjedna, pa se izleti mogu rasporediti i izvan najveće gužve. Ako želite mir i pravo kušanje vina bez reda na šanku, subota tjedan dana nakon Martinja obično je puno ugodnija. Program svake godine objavljuju turističke zajednice pojedinih općina.
3) Riješite prijevoz prije nego što krenete
Ovo je savjet koji se ponavlja svake godine s razlogom. Dogovorite vozača koji ne pije, unajmite kombi za veće društvo ili odaberite smještaj u kojem i prespavate. Vinske ceste su uske, često neosvijetljene i po studenom vlažne i skliske, pa je vožnja navečer zahtjevna i posve trijeznom vozaču. Najbolja varijanta je ostati preko noći i sutradan mirno doručkovati.
4) Obucite se za vinograd, ne za grad
Sredina studenoga u kontinentalnoj Hrvatskoj zna biti hladna, maglovita i blatnjava. Većina zbivanja odvija se barem djelomično vani, u dvorištu, pod nadstrešnicom ili u neloženom dijelu kleti. Slojevita odjeća, topla jakna i obuća s dobrim potplatom razlika su između uživanja i brojanja minuta do polaska. Kapa i rukavice u autu nikad nisu naodmet.
5) Kušajte pametno, a ne mnogo
Na proslavi se obično nudi nekoliko vrsta mladog vina, a mlado vino je varljivo jer je pitko i još uvijek pomalo slatkasto. Kušajte manje količine, pijte vodu između uzoraka i obavezno nešto pojedite prije prvog gutljaja. Ako vam se neko vino jako svidi, kupite ga na licu mjesta jer se manje serije rasprodaju do Božića. Vinogradari rado objasne razliku između sorti ako ih pitate, i to je najbolji dio dana.
6) Ostavite prostora za razgled okolice
Šteta je doći u vinogorje i vidjeti samo jedno dvorište. Većina vinskih krajeva u blizini ima crkvicu na brijegu, vidikovac, mali muzej ili staru jezgru koja se obiđe u sat vremena. Kratka šetnja prije ručka popravlja apetit i daje potpuno drugačiju sliku kraja. Fotografije vinograda u studenom, dok je lišće žuto i crveno, među najljepšima su u godini.
Gdje se Martinje u vinskim krajevima slavi najbolje?
Martinje u vinskim krajevima izgleda drugačije od regije do regije, iako je osnovni scenarij svugdje sličan. Hrvatska ima toliko vinogorja da je teško izdvojiti samo jedno, ali nekoliko regija ima posebno razvijenu tradiciju.
Hrvatsko zagorje slovi za klasik zbog gustog niza kleti, uređenih vinskih cesta i blizine Zagreba, pa je i najposjećenije.
Međimurje nudi blage brežuljke, poznatu bijelu sortu pušipel i vrlo dobro organizirane manifestacije u okolici Štrigove.
Plešivica je najbliža opcija glavnom gradu i poznata po pjenušcima, što proslavi daje malo svečaniji ton. Prigorje i Moslavina nude mirniju, manje turističku verziju istog običaja.
Slavonija i Baranja igraju u vlastitoj ligi kada je riječ o razmjeru proslave.
Ilok, Erdut i Kutjevo imaju velike podrume s ozbiljnom poviješću, a baranjski surduci s nizovima podruma uklesanih u lesnu zemlju izgledaju kao filmska kulisa. Ondje je i gastronomija bogatija i začinjenija, pa se guska često nadopunjuje kulenom, čobancem i domaćim rezancima.
Istra i Dalmacija taj blagdan slave nešto skromnije, ali sve više konoba nudi program s mladim vinom, maslinovim uljem i domaćim pršutom.
Gdje god krenuli, pravilo je isto: manja mjesta znače autentičniji doživljaj, a veća znače bogatiji program.
Što se jede i pije na taj dan?
Tradicionalno se jede pečena guska, i to nije slučajno. Legenda kaže da se sveti Martin, ne želeći postati biskup, sakrio u gušćarnik, ali su ga guske svojim gakanjem odale. Osim te priče, u praktičnom smislu guske su u studenom bile utovljene i spremne za stol, pa je i to pomoglo običaju. Uz gusku najčešće idu mlinci, crveno kiselo zelje, pečeni krumpir i kuhane kestene. U krajevima gdje se guska teže nabavlja poslužuje se patka ili puran, uz iste priloge.
Na stolu se obično nađe i cijeli niz pratećih jela koja vrijedi probati:
- domaća juha od guščjih iznutrica ili goveđa juha s rezancima
- pečene kestene i mlado kuhano kestenovo pire
- štrukli, gibanica ili orehnjača za desert
- domaći sir, vrhnje i suhomesnati proizvodi kao predjelo
- mošt i djelomično prevreli mošt za one koji ne piju vino
- pečene jabuke s medom i orasima
Što se pića tiče, glavna zvijezda je mlado vino iz posljednje berbe, najčešće bijelo i lagano. U Zagorju i Međimurju to su graševina, pušipel, sauvignon i rajnski rizling, u Slavoniji graševina i traminac, a na Plešivici i pjenušci.
Mlado vino nije namijenjeno dugom čuvanju nego pijenju kroz zimu, pa nemojte kupovati zalihu za nekoliko godina. Ako vozite ili jednostavno ne pijete alkohol, zatražite mošt, koji je sladak, gust i vrlo osvježavajući.
Česta pitanja o Martinju
Moram li biti vjernik da bih išao na proslavu Martinja?
Ne. Iako je riječ o crkvenom blagdanu, sama proslava Martinja danas je prije svega društveno i gastronomsko okupljanje. Krštenje mošta je humoristični obred, a ne vjerski obred, i svi su dobrodošli. Mnoga domaćinstva program uopće ne povezuju s misom.
Koliko košta izlet za Martinje?
Cijene se razlikuju od kraja do kraja, ali većina domaćinstava nudi paket koji uključuje ulaz, program, jelo i nekoliko uzoraka vina po fiksnoj cijeni. Uz to obično računajte na kupnju vina za ponijeti i eventualno noćenje. Manja obiteljska gospodarstva u pravilu su povoljnija od velikih vinarija s glazbenim programom.
Je li Martinje prikladno za obitelji s djecom?
Dapače, pogotovo na seoskim gospodarstvima gdje ima dvorišta, životinja i prostora za trčanje. Za djecu se često nudi mošt, sok i posebna manja porcija hrane. Provjerite samo je li program u vašem odabranom mjestu okrenut obiteljima ili je više večernje okupljanje s glazbom.
Može li se proslava organizirati kod kuće?
Naravno, i sve više ljudi to radi. Dovoljno je nabaviti mlado vino od malog vinara, ispeći patku ili gusku i pozvati društvo. Krštenje mošta može se odigrati i u dnevnom boravku, uz improviziranu mitru od papira i nekoliko duhovitih rečenica. Takva verzija nema pogled na vinograd, ali ima sve ostalo.
Kada je najbolje krenuti da se izbjegne gužva?
Ako idete na sam blagdan ili prvi vikend, krenite ujutro i planirajte ručak oko podneva. Popodne se ceste prema poznatijim vinogorjima znaju začepiti, a parkirna mjesta uz kleti brzo nestanu. Ranije dolaziti znači i mirniji razgovor s domaćinom.
Martinje je, u konačnici, izlika za nešto što nam u studenom najviše treba: topao prostor, dobar zalogaj i društvo koje se ne žuri kući. Bilo da odaberete kuću uz vinsku cestu u Zagorju ili podrum u Baranji, dan vrijedi planirati unaprijed i doživjeti bez žurbe. Mlado vino se ionako pije polako.
