Park prirode Lonjsko polje dio je hrvatske prirodne baštine koja se ljubomorno čuva i štiti, kao jedno od najvećih i najautentičnijih poplavnih područja u čitavoj Europi. Očuvanost šuma ovog močvarnog parka prirode smještenog u središnji dio kontinentalne Hrvatske je iznimna, kao i njezina bioraznolikost, i upravo je zato Lonjsko polje zaštićeno – kako bi se zaštitila njegova autentičnost.
Iako je parkom prirode proglašeno 1990. godine, zbog ratnih događanja koja su zahvatila čitavo područje Hrvatske, pa tako i ovaj veličanstveni park, kao ustanova je započeo s radom 8 godina kasnije. Nije planina, nije pustinja, nije samo jezero… Lonjsko polje posebna je priča.
Park prirode Lonjsko polje jedan je od najboljih primjera kako čovjek i priroda mogu imati dobru interakciju, te kako se kvalitetno mogu sačuvati kulturna i prirodna baština nekog kraja ako postoji pravi interes za to.
Mala lekcija iz povijesti Lonjskog polja
Park prirode Lonjsko polje zauzima više od 500 četvornih kilometara prostora, a osim njegove veličine značajna je i njegova povijest.
Lonjsko polje je u važnom trenutku hrvatske povijesti, u vrijeme kada su u Europu nahrupile Osmanlije, a Habsburška monarhija i sve velike europske države tražile način kako zaustaviti njihov prodor.
Razlog zašto je Vojna krajina nastala baš na ovom mjestu je prirodna granica koju je stvarala rijeka Sava i poplavna područja koja nisu bila jednostavna za prijelaz.
Polje je tada bilo dio Vojne krajine, sustava obrane kojim su upravljali Habsburgovci, pa su se na njenim prostranstvima nalazile kule, stražarnice i vojne utvrde raznih tipova, s ciljem zaustavljanja Turaka. Tada je područje Vojne krajine, poznate i kao Vojne granica, bilo pod upravom Habsburške monarhije te je imalo poseban pravni status.
Stanovništvo koje je tada živjelo na području današnjeg Parka prirode Lonjsko polje kontinuirano je iseljavalo prema sjeveru, što dalje od rata.
Upravo je ovaj povijesni trenutak ostavio tragove u Lonjskom polju, i to kroz čardake, drvene stražarnice koje su u 16. stoljeću služile kao promatračnice. Na njima su se na tjednoj bazi izmjenjivali stražari graničari, u skupinama od najmanje četiri, a najviše dvanaest osoba.
Oni su provodili nadzor nad granicom, a da bi to činili kvalitetno stražarnice su građene na svaka 3 kilometra udaljenosti. Danas su te stražarnice rekonstruirane i vrlo su popularne za promatranje ptica koje su svoj dom pronašla u Lonjskom polju.
Nakon što je minula opasnost od Osmanlija Posavina se polako počela naseljavati, a poticana je i gradnja seoskih gospodarstava. Tada su izgrađene i seoske kuće i gospodarske zgrade, i to od hrasta lužnjaka iz Lonjskog polja. Najbolji primjer je selo Krapje, zaštićeno kao „Selo graditeljske baštine“, te selo Čigoč koje je poznato kao prvo Europsko selo roda.
Biološka raznolikost Lonjskog polja razvijala se kroz mnoga stoljeća, a jedan od razloga njene netaknutosti je i smještaj koji ga je djelomično izolirao od ljudi.
Biljni i životinjski svijet Lonjskog polja
S obzirom na to da se Park prirode Lonjsko polje zapravo sastoji od 3 polja, Lonjskog, Mokrog i Poganovog polja, biljni i životinjski svijet je prilično bogat i šarolik. Činjenica da kroz ovo područje prolaze Sava, Kupa, Una i Lonja samo doprinosi stvaranju bioraznolikosti i održavanju plodnosti područja.
Veći dio Lonjskog polja zauzimaju šume hrasta lužnjaka i poljskog jasena, ali i livade, pašnjaci te vodene površine. Naravno, ovdje se upravo zbog plodnog tla nalaze i mnoge poljoprivredne površine.
U močvarnom dijelu bogatom vodom nalaze se mnoge biljne vrste poput trske, vodenog ljiljana, lopoča, mlječike i ljubičice.
Životinjski svijet je također bogat, osobito vrstama koje vole vlažna staništa, poput riba, vodozemaca i ptica močvarica. Mnoge od ovih vrsta su ugrožene, pri čemu ćemo posebno izdvojiti orla štekavca, orla kliktaša, crnu rodu i žličarku.
Rode su ono po čemu je Lonjsko polje nadaleko poznato: ovdje boravi ogroman broj parova bijelih roda, njih 600 do 800, što se smatra jednom od najvećih populacija roda na svijetu.
Osim roda, ovdje se nalaze i čaplje, a najpoznatiji sisavac na ovom području je vidra. Tu su i barska kornjača, šarena ptica vodomar, a u vodi plivaju štuke, šarani i smuđ.
Lonjsko polje i njegovih 10 posebnosti
1. Ramsarski popis močvara
Lonjsko polje stavljeno je na Ramsarski popis vlažnih staništa 1993. godine, zajedno sa Mokrim poljem, a osim njega u Hrvatskoj su se na popisu našla još neka močvarna staništa i to Kopački rit, donji tok Neretve i ribnjaci Crna Mlaka.
Sva su ova mjesta, uključujući i Lonjsko polje, važna područja za ptice, poznata kao IBA – Important Bird Areas.
2. Tradicijsko pašarenje
Lonjsko polje jedino je područje u Europi u kojem se prakticira tradicijsko pašarenje. Ova vrsta pašarenja je staromodna: stoka većinu godine, izuzev zime, boravi na pašnjacima i u šumama gdje se nalaze na stalnoj ispaši.
Ovo je moguće jer je riječ o vlažnom staništu na kojem trava kontinuirano raste, čemu pridonose i svinje koje ruju zemlju pa tako potiču njen rast.
3. Graditeljska baština
Ovaj dio pripada kulturnoj baštini Lonjskog polja i pomno prikazuje kako je suživot čovjeka i prirode u prošlosti bio vrlo važan.
Sve građevine su građene od prirodnih materijala, što i nije neobično zbog prisutnosti velikog broja hrastovih šuma. Nekoliko starijih kuća vidi se da je drvo tesano ili kalano, a tek se u novijima koristilo piljenje.
Ne samo da su građevine napravljene tako da štite od poplave, uzimajući u obzir blizinu rijeke Save, već su uklopljene u okoliš na najbolji mogući način.
4. Selo Krapje
Na lijevoj obali Save smjestilo se selo Krapje, posebno po očuvanju tradicijske arhitekture koja je unikatna baš za ovaj posavski kraj, a u njemu se nalaze kuće od kojih su neke stare i više od stotinu godina.
S kućama izgrađenim od hrastovih planjki, sa zaštitnim krovićima, ukrasnim ogradama i trijemovima, ovo je selo jedno od najljepših tradicionalnih sela u Hrvatskoj. Zbog toga je i postalo europski spomenik kulture A kategorije, kao „Selo graditeljske baštine“.
Inače, ovo je selo svoje ime dobilo po šaranu, tj. krapu, a ime se prvi puta spominje u 14. stoljeću.
5. Selo Čigoč
Priču o selu Čigoč započet ćemo zanimljivom činjenicom da u ovom selu živi dvostruko više roda nego što selo ima stanovnika. Ovdje se nalazi više od 40 gnijezda koja nastanjuju bijele rode, zbog čega selo ima titulu „Europskog sela roda“.
Osim po jedinstvenom broju roda koje su u ovom selu pronašle svoj dom ovo je mjesto jedinstveno i po vrlo važnoj etnografskoj zbirci obitelji Sučić, koja se smjestila na kućni broj 34.
Ova je zbirka bogata količinom sačuvanih tradicijskih predmeta kojih je danas oko četiri stotine. Ona predstavljaju život u Posavini s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
U zbirci se nalaze razne drvene i keramičke posude, poljoprivredni alati, drvni i ribolovni alati te razna pomagala. Tu su i nošnje, posteljina izrađena na tkalačkom stanu, ručnici s posavskim vezom i mnogo drugih prekrasnih rukotvorina koje su izradile vrijedne ruke.
Turistima je izuzetno zanimljivo da mogu i kupiti rukotvorine izrađene na ovom tkalačkom stanu jer je on još uvijek u funkciji.
6. Etnografska baština
Etnografska baština je također važna posebnost Lonjskog polja i uključuje sve predmete vezane uz tradicijsko gospodarenje, vođenje domaćinstva, rukotvorine, ali i alate koji su korišteni pri tome.
U baštinu je uključena i važna tradicionalna posavska nošnja bogata bojom i cvjetnim motivima. S obzirom na to da su ovdje u prošlosti stanovnici uzgajali lan i konoplju, ne treba čuditi bogatstvo predmeta izrađenih od njih, sve od užadi, prostirki, narodnih nošnji pa do crkvenog ruha.
I što je još važnije: ne samo da se u Lonjskom polju još može pronaći nekoliko drvenih tkalačkih stanova na kojima su se izrađivali ovi jedinstveni predmeti već još uvijek postoji nekoliko obitelji koje ih i koriste!
Jedan dio bogate etnografske baštine ovog područja posjetitelji mogu vidjeti u etnografskim zbirkama u Krapju, Čigoču i Mužilovčici.
7. Tradicijsko ribarstvo
Stanovništvo Lonjskog polja jako drži do očuvanja tradicijskog ribarenja koje je u prošlosti bilo iznimno važno za prehranu stanovništva, bez obzira na jako stočarstvo i poljoprivredu. Zbog toga se još i danas ovdje mogu vidjeti razni alati ribarstva koji sežu daleko u povijest: mreže rajterice i splavarice, koševi, vrške, sakovi i mnogo toga drugog.
Iako se više ne bave tradicijskim pašarenjem stanovnici ovog područja žele sačuvati ove vrijedne tragove iz prošlosti, a koriste ih samo za razvoj ruralnog turizma.
8. Migracijska ptičja ruta
Park prirode Lonjsko polje nalazi se na važnoj migracijskoj ruti za ptice selice kojima ovo područje pruža odlično mjesto za odmor na njihovom putu. Tijekom migracije ptice neko vrijeme borave na ovom području, odmarajući se, hraneći se i skupljajući energiju za nastavak puta.
Najpoznatija je naravno bijela roda, koja migrira između Europe i Afrike.
9. Ekološki turizam
Park prirode Lonjsko polje usmjeren je na eko i etno turizam, a svojim posjetiteljima pruža jedinstvene mogućnosti promatranja prirode koje uključuju promatranje ptica, vožnje rijekom i uživanje u ribolovu.
Također, upoznat će ih i s etnološkim i tradicijskim značajkama ovog kraja kroz razgledavanje etnografskih zbirki i starina.
10. Gastronomija Lonjskog polja
Za sve one koji prolaze kroz ovaj kraj bila bi šteta propustiti posavska jela napravljena iz prirodnih resursa. Zbog toga se tamo mogu kušati razna jela od ribe iz posavskih rijeka (fiš paprikaš), jela spravljenih od divljači (npr. srneći gulaš) ulovljene u posavskim šumama, ali kušati i jela poput domaće slavonske pogače ili posavskog lonca.
U selu Čigoč možete kušati i poseban specijalitet: lepinu punjenu domaćim sirom i vrhnjem pripravljenu u krušnoj peći.
