Đakovačka katedrala jedna je od najpoznatijih sakralnih građevina u Hrvatskoj, a nalazi se u gradu Đakovu, u istočnoj Slavoniji. Visoka čak 84 metara i izgrađena od 7 milijuna cigli, ova je neoromanička Katedrala jedna od najljepših u Hrvatskoj.
Đakovačka katedrala i ime Josip Juraj Strossmayer neraskidivo su vezani već gotovo dva stoljeća. Ova predivna sakralna građevina smatra se životnim djelom biskupa Strossmayera koji ju je nazvao „stolnom“ crkvom, a najviše joj odgovara opis „majka svih crkava u nadbiskupiji“.
Grobnica Josipa Jurja Strossmayera nalazi se u kripti đakovačke katedrale. Iznad njega se nalazi reljefni epitaf hrvatskog kipara Rudolfa Valdeca iz 1913. godine.
Iako je većina najčešće poznaje pod imenom đakovačka katedrala njeno je pravo ime Katedrala Sv. Petra, sveca kojem se biskup Strossmayer posebno divio. Danas je ova katedrala popularna destinacija za vjenčanja.
Građena je od 1866. do 1882., dugih 16 godina, po nacrtima trojice arhitekata: Karla Rösnera i Friedricha baruna Schmidta iz Beča te u posljednjoj fazi dovršavanja katedrale i po nacrtima poznatog Hermanna Bolléa.
Gradnja ove crkve bila je najvažniji biskupov cilj, a sve što znamo o njoj govori koliko je ona posebna za Hrvatsku. Đakovačka katedrala je posljednja katedrala prema Istoku, napravljena je isključivo domaćim novcem i stoga je jedan od najvećih nacionalnih projekata ikada napravljenih na našim prostorima.
1. Đakovačka katedrala je okosnica katoličke vjere, ali i tolerancije
Katedrala je nastala u vrijeme kada vjera bila iznimno važna za opstanak nacije, a sam Strossmayer je bio vođen ideologijom zajedništva svih južnoslavenskih naroda pod papinskom skutom. Tome su najveći dokaz freske unutar katedrale koje su oslikavali slikari Ludovico i Alexander Seitz.
Freska pod imenom „Poklonstva kraljeva i pastira“ najbolje ocrtava njegovu želju za zajedništvom jer se na fresci nalaze predstavnici južnoslavenskih naroda koji se klanjaju tek rođenom Kristu Kralju. Sljedeći primjer je freska pod nazivom „Skidanje s križa“ na kojoj se nalaze mnogi biblijski likovi, ali se uz njih nalaze i neki slavenski sveci.
Osim toga, katedrala u svakom svom kutku poziva na zajedništvo i toleranciju, a mnogi ne znaju da u kupoli arapskim pismom piše: ”Nije važno kako nazivaš svoga Boga, ne čini zlo.”
2. Đakovačka katedrala bile je vrlo skup pothvat
Sama činjenica da je biskup Strossmayer katedralu uspio izgraditi slavonskim novcem, a velik dio i slavonskom građom, govori o tome koliko je katedrala tada bila važna za njega i slavonski narod. Iako povjesničari tvrde da je riječ bila o iznosu od 1,2 milijuna forinti ne možemo znati koliko je to zaista skupo jer se vrijednost novca danas i tada ne može usporediti.
Kao što smo već ranije naveli ova je katedrala nacionalni projekt u kojem je financijski sudjelovala biskupija, Strossmayer, ali i narod diljem biskupije koji je skupljao milodare za njenu gradnje i pokušavao pomoći na sve načine.
Za gradnju katedrale visoke 84 metra bilo je potrebno čak 7 i pol milijuna cigli. Zapisi kazuju da je samo močvarno tlo bilo izuzetno zahtjevno za gradnju te je prvo trebalo sanirati tlo za gradnju. Za to je bilo potrebno nabaviti točno 395 velikih debala najboljeg slavonskog hrasta koji su bili postavljeni u temelje katedrale, a koji su bili idealno rješenje za ove vlažne uvjete.
Unutarnje uređenje je također bilo vrlo skupo jer je biskup pozvao samo najbolje umjetnike i graditelje svog doba kako bi osigurao stvaranje monumentalnog djela.
Vjerojatno niste znali da su u gradnji katedrale sudjelovale razne skupine ljudi, a ne samo muškarci graditelji. Oni su bili tu da obavljaju težak fizički posao, a pomoć su im pružale žene koje su pripravljale hranu i djeca koja su bila vodonoše.
3. Đakovačka katedrala ima 8 oltara
Iako su slike, freske, reljefi i skulpture vrlo važan dio katedrale i oduševile su narod prilikom otvorenja, jako su važni i oltari, koji su također pomno osmišljeni i izuzetno detaljni.
Važno je naglasiti da je sve što se danas nalazi u katedrali, a pritom mislimo na ovih osam oltara, freske i sav namještaj, nastalo između 70-ih i 90-ih godina 19. stoljeća.
Središnji oltar je oltar Sv. Petra, zaštitnika katedrale i sveca po kojemu je ona dobila ime.
Đakovačka katedrala ima i svoje „srce“, a to je križište glavnog broda i transepta u njenom središtu i upravo je ovo mjesto na kojeg je smješten glavni oltar. Mnogi ne znaju da je tlocrt katedrale u znaku latinskog križa.
Ovaj oltar ima vrlo važno mjesto u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti i zbog svog ozgleda i zbog veličine. Oltar su izradili Johann Karafiat i Johann Schauer 1876. godine, a jedna vrlo poznata bečka tvrtka napravila je veliki križ koji je smješten na sam vrh oltara.
Jeste li znali da se iznad oltara nalazi naopaki križ? On je simbol Svetog Petra kojemu je oltar i posvećen, a koji je tražio da ga se razapne naopako od Krista jer se nije smatrao dostojnim da umre kao Isus.
Također ima 7 pobočnih oltara od kojih je svaki posvećen nekom svecu. Oltari su vrlo bogato ukrašeni i realno oblikovani, a boje su postojane pa su još uvijek iznimno upečatljivi za posjetitelje.
Hrvatski kipar iz Rijeke Vatroslav Donegani te Ivan Rendić zaslužni su za najveći broj skulptura na ovim oltarima.
4. Đakovačka katedrala ima veličanstvene freske
Upravo se đakovačka katedrala može pohvaliti time da ima najveću galeriju freski u Hrvatskoj iz 19. stoljeća. Freske su bile jako važne biskupu Strossmayeru i bio je vrlo okupiran njima. Smatrao je da ovakva građevina zahtijeva bogate i kompleksne freske pa je pomno birao umjetnike i teme koje se pojavljuju na njima.
Njegova odluka da apsida i apsidalni dijelovi transepta nemaju prozora bila je strogo vezana uz njegovu želju da se taj dio kompletno oslika. Tako se oslikavanju pristupilo 1872. godine, kada je najveći dio izgradnje bio gotov.
Za glavnog slikara je bio izabran Johann Friedrich Overbeck, njemački slikar koji se proslavio kao vrstan u obrađivanju religioznih tema i koji je s oduševljenjem prihvatio posao oslikavanja Đakovačke katedrale.
Napravio je radne skice za sve freske u katedrali, a njih je ukupno 61. Overbeck je bio vrlo star te je umro u 80. godini, prije nego je završio freske. Biskup Strossmayer je bio svjestan tog stanja pa je na vrijeme pronašao slikare za koje je smatrao da su dostojni nastaviti posao kojeg je započeo Overbeck. Riječ je o ocu i sinu Alexandru Maximilianu i Ludovicu Seitzu.
Osim što su freske prekrasne i smatraju se izuzetnim sakralnim blagom one u sebi nose i mnoge zanimljivosti.
Jeste li znali da se na freskama nalaze i sami slikari Alexander Maximilian Seitz i njegov sin Ludovico?
U fresci pod nazivom Mojsije prima ploče zakona, možemo vidjeti Alexandera Maximiliana Seitza među narodom.
Na fresci Lječitba svakojakih bolnih nalaze se i Alexander Maximilian i njegov sin i to na prozoru kule.
Sin Ludovico također je na fresci Susret Marije i Elizabete prikazao svoje sestre, Helenu i Francescu te svoju ženu s dvojicom sinova.
5. Đakovačka katedrala je bogata slikama i s vanjske strane
Osim što se unutar katedrale nalaze prekrasne freske, slike i druga umjetnička djela, i njena je vanjska strana bogata slikama i to u obliku vanjskih mozaika.
Na pročelju se nalazi mozaik koji se sastoji od središnje niše i devet niša iznad njih, a u svakoj se niši nalazi nekakav religijski prikaz. Izvedba tih slika napravljena je od majolike, posebne vrste keramike od prozirne žućkaste cakline. Nanošenje majolike je rad Ludovica Seitza, radio je na njima punih 10 godina, do 1892.
Na središnjoj niši je prikazan Isus Krist raspet na križu, a uz njega se nalaze i vrlo važni sveci Sveti Ilija, Sveti Dimitrije i Sveti Petar, ali i Majka Božja.
Točno iznad središnje niše i raspetog Isusa nalazi se niša u kojoj je prikazan grad Jeruzalem, a preostalih osam niša prikazuje osam blaženstava.
6. Đakovačka katedrala je bila rad mnogih autora
Iako je osnovne ideje za gradnju katedrale dao biskup Josip Juraj Strossmayer, čije je katedrala i životno djelo, mnogo je poznatih i važnih osoba radilo na njenoj gradnji. Sve arhitekte, slikare i izvođače radova birao je sam biskup.
Karl Rösner je poznati bečki arhitekt i upravo je on prvi autor projekta po kojemu je počelo izvođenje i gradnja ove katedrale. On je izradio čak 4 projekta za nju: prva dva su odbačena radi manjka resursa, treći je prihvaćen, ali se iz nepoznatog razloga prešlo na četvrti projekt.
Karl nije uspio doživjeti završetak svog projekta, a neki su dijelovi projekta kasnije i preinačeni od strane novih arhitekata.
Još jedan neogotički autor koji je radio na ovom projektu je arhitekt Friedrich von Schmidt kojeg je biskup Strossmayer pozvao da završi katedralu i koji je u Hrvatsku stigao 1870. godine.
Schmidt je vrlo uspješno zamijenio Karla Rösnera i unio pozitivne preinake koje su rezultirale postizanjem savršene simetrije katedrale i stvaranjem zadivljujućeg pročelja.
Ovaj je arhitekt restaurirao ili projektirao mnoge poznate hrvatske građevine poput palače HAZU, župne crkve Sv. Marka te zagrebačku katedralu.
Herman Bollé je bio jedan od najznačajnijih arhitekata koji su radili u Hrvatskoj, a osim projekta đakovačke katedrale on je zaslužan za stvaranje Muzeja za umjetnost i obrt, Mirogojskih arkada, Nadbiskupskog dvora i mnogo toga drugog.
Već smo spomenuli slikara Johanna Friedricha Overbecka koji je napravio skice za freske koje su zatim oslikali otac i sin Alexander Maximilian Seitz i Lodovico Seitz.
7. Đakovačka katedrala se odlikuje raznim stilovima
Iako se u literaturi većinom može pročitati da je đakovačka katedrala napravljena u neoromaničkom ili klasicističkom stilu u njoj se zapravo nalazi pregršt primjera raznih drugih stilova, a ne samo ova dva.
Evo koji su sve stilovi zastupljeni i koji su primjeri:
- Gotika – visoki i šiljasti tornjevi
- Renesansa – velika rozeta na pročelju
- Bizantski stil – gradnja kupola
- Barok – bogatstvo ukrasa
8. Đakovačka katedrala poznata je i po orguljama
Đakovačka katedrala ima i jedne od najvećih orgulja koje su mogu pronaći u hrvatskim crkvama.
Đakovačka katedrala je imala dvoje orgulje: prve su postavljene u katedralu 1882. godine, a izradila ih je bavarska tvrtka Steinmeyer prema nacrtu Friedricha Schmidta i Hermana Bolléa. One su nastradale u velikom požaru 1933. godine.
Ovaj je požar posljedica ljudske greške: radnik koji je popravljao orgulje ostavio je u njima upaljenu žarulju koja je zapalila kućište.
Tri godine kasnije njihovu je repliku napravila slovenska tvrtka Franc Jenko i one su u katedrali još i danas.
Izgorjela verzija imala je 3000 cijevi i 52 registra dok je novija verzija orgulja imala više od 5000 cijevi i 74 registra.
2017. započela je njihova restauracija, koju je izvodila Restauratorska radionica Škrabl, poznata po svojim vrhunskim majstorima restauratorima.
Nakon restauracije ove je jedinstvene orgulje bilo potrebno ugoditi, a za to su bili zaduženi Orguljarstvo Kovač iz Slovenije i njemački svirač orgulja Tomas Schanze iz Bavarske. Posao ugađanja orgulja je vrlo osjetljiv, a ova orgulje imaju nekoliko tisuća cijevi za ugađanje.
9. Križni put u katedrali datira u 20. stoljeće
Križni put akademskog kipara imena Lujo Lozica postavljen je 1968. godine i neko je vrijeme bio prijepor među narodom.
Križni je put napravljen u drugačijem stilu nego ostatak katedrale zbog čega su mnogi smatrali da ne pripada to mjestu i da nije dobro izveden.
Ipak, ovaj je križni put napravljen od 14 velikih kamenih reljefa kasnije prirastao srcu Đakovčana koji se sada dive reljefima od kojih je sedam postavljeno na zidu južne pobočne lađe, a ostatak na sjevernom.
10. Što su poznate osobe rekle o đakovačkoj katedrali?
Mnoge osobe su bile oduševljene đakovačkom katedralom nakon što se pokazala u svojoj punoj raskoši, a ništa manje oduševljeni nisu niti njeni posjetitelji danas. Evo nekoliko citata o ovoj prelijepoj građevini.
Papa Ivan XXIII. Rekao je da je đakovačka katedrala „najljepša crkva između Venecije i Carigrada“.
Biskup Josip Juraj Strossmayer rekao je: „Pogledajte ju kako je lijepa. Eno rubina kojeg je Bog meni, a ja njemu poklonio.“
Također je u svojoj oporuci naveo sljedeće: : „Što se tiče naše stolne crkve, a to se poglavito paziti ima, da se crkva u svoj svojoj prvobitnoj ljepoti uzdrži, kojekakvim prikupinama ne kvari i ne ruži.“
Kardinal Angelo Sodano, tajnik Državnog tajništva Svete Stolice je rekao: „Ne mogu odlijepiti pogleda od ljepote ove katedrale. Divim se skladu njezine arhitekture i skladnom uređenju njezine unutrašnjosti. Nisam vjerovao da vaša biskupija ima tako lijepu katedralu!“
I običan je puk bio zanesen njenom ljepotom pa tako Izidor Kršnjavi zapisuje komentar jedne đakovačke žene: „Bože, kako li je u raju kad je ovdi tako lipo!”
